Ja sam zločest tata. Barem ako danas pitate Luku, nakon što smo dva dana proveli zajedno u Zagrebu. Puno smo šetali, bili smo u Muzeju iluzija i u Tehničkom muzeju. Bili smo u igraonici kad je vani bilo ružno vrijeme i igrali smo se kod kuće s LEGOM i s vlakom. Gdje je problem?
Arhiva oznaka: mišljenje
Poklonjena pažnja djetetu vraća se kao zagrljaj prije spavanja
Danas živimo brže nego ikada. To utječe na mnogo aspekata našeg života, a da toga nismo niti svjesni. Problemi, ti prokleti problemi koji nam ne daju da predahnemo i barem na trenutak usporimo. Djeca tu niti kriva niti dužna, vjerojatno i najviše “nastradaju”. Možemo li im pokloniti dovoljno pažnje i ne zamarati ih našim problemima? Nastavi čitati Poklonjena pažnja djetetu vraća se kao zagrljaj prije spavanja
Kratka putovanja – svako putovanje prilika je za novu avanturu
Ono čega se najviše sjećam iz vremena kada sam bio klinac je kada smo brat i ja s roditeljima odlazili vani u prirodu. Naravno da se ne sjećam baš svakog izleta i to nije niti važno, ali onaj osjećaj koji ostane vama kao djetetu i taj isti osjećaj koji će ostati vašoj djeci – ono je što je važno.
I tu ne mislim na standardne “odlaske u park”. Naravno da se i to računa i da su odlasci u park važni, ali ono što smatram još važnijim je usaditi u našu djecu osjećaj avanture.
Nastavi čitati Kratka putovanja – svako putovanje prilika je za novu avanturu
Povlačenje granica i strahovi roditelja – kako djeci ostaviti dovoljno slobode bez straha od infarkta za roditelja?
Svi smo mi različiti i svatko od nas različito pristupa odgoju djece. Većinu toga primjenjujemo zahvaljujući onome što smo naučili još kada smo sami bili djeca. Naši su se roditelji, opet, prema nama ponašali onako kako su se njihovi ponašali prema njima. Roditeljstvo je zapravo jedan začarani krug u kojem se izmjenjuju iskustva starijih, s promjenama koje nam donosi današnji način života. Jer to je roditeljstvo – primjenjuješ što naučiš i “ubaciš” još nekoliko svojih stvari. I kako onda u svemu tome postaviti granice našoj djeci? Odnosno, još bolje pitanje – kako im ne postaviti granice kako bi mogli biti spretniji, sretniji, a da mi kao roditelji ne posjedimo od prevelike brige? I koje su to granice koje trebamo postaviti? Nastavi čitati Povlačenje granica i strahovi roditelja – kako djeci ostaviti dovoljno slobode bez straha od infarkta za roditelja?
Tamo gdje je sve po mom – ili kako da budemo inspiracija našoj djeci
Sjećate se kada smo mi bili klinci. Većina vaših prijatelja je imala želje što će postati kada odrastu. Tako su dečki htjeli postati piloti, poneki je možda htio postati astronaut a neki i nogometaši. Cure su htjele biti balerine, imali smo nekoliko želja za doktorice i najčešće (koliko se sjećam) htjele su biti učiteljice.
Ne sjećam se više točno kako je nekada bilo, ali baš mi danas prolazi kroz glavu što će željeti naša djeca. Ili još bolje – na koji ih način mi (roditelji) inspiriramo da žele više, da razmišljaju o boljoj budućnosti, a ne ovoj sumornoj kakva nas danas okružuje. Što mi roditelji činimo da našoj djeci omogućimo da maštaju o lijepoj budućnosti o kakvoj smo i sami maštali?
Nastavi čitati Tamo gdje je sve po mom – ili kako da budemo inspiracija našoj djeci
Najvažnija stvar koju sam naučio od svog djeteta
Luka se jutros probudio u 6:30. Mamuran, kakav sam obično tako rano ujutro, shvaćam da je on ostao na ljetnom računanju vremena – blago njemu. Današnji dan smo proveli u Zagrebu, puno se toga događalo ali možda najvažnije od svega jest da smo proveli jedan predivan dan zajedno i da je on zaspao, evo već u 19:20.
Navelo me to i na razmišljanje, kakav je moj i Lukin odnos. Radim li sve što mi stoji u “opisu tate” na pravi način. Znate već, i sami ste si puno puta (siguran sam) postavili to pitanje. No, dijete koje zaspi s velikim osmjehom na licu pritom vičući “i-a, i-a” i oponašajući magarca (trenutno je u fazi oponašanja životinja), dokaz je da je ono što radim (i ono što inače vi radite) prava stvar. Nastavi čitati Najvažnija stvar koju sam naučio od svog djeteta
Mame su s Venere, tate su s Marsa – dio drugi: Vi ste najbolji roditelji, prestanite biti taoci uloga koje vam nameću drugi
Nakon prvog članka u seriji “Mame su s Venere, tate su s Marsa” gdje sam pisao o razlikama u pristupu, dobio sam zanimljiv komentar jednog čitatelja koji kaže (da parafraziram) kako se ne slaže sa mnom jer smatra da sam uloge podijelio tradicijski umjesto da kažem da su mama i tata jednaki.
Mislio sam da to ne moram posebno naglašavati, ali opet – i ovaj blog je relativno novo iskustvo za mene, pogotovo jer sam inače pisao o tehničkim i stručnim temama. Kada govorimo o ljudima, vezi, emocijama koje su sastavni dio svakoga od nas – objašnjenja nikad dovoljno. Nastavi čitati Mame su s Venere, tate su s Marsa – dio drugi: Vi ste najbolji roditelji, prestanite biti taoci uloga koje vam nameću drugi
Mame su s Venere, tate su s Marsa – dio prvi: razlika u pristupu
Koliko su tate i mame zapravo slični? Jer ipak, žele iste stvari iako su u suštini različiti kao dan i noć. I nije to ništa strašno, zapravo je različitost ono što nas drži na okupu. Uostalom, zapitajte se biste li htjeli biti u vezi s osobom koja je jednaka – vama? Nastavi čitati Mame su s Venere, tate su s Marsa – dio prvi: razlika u pristupu