1461 dan. Toliko je prošlo od tvojeg prvog plača. A vidi se danas. Slaviš svoj 4 rođendan – velik si dečko. Ova naša avantura bila je sve samo ne jednostavna. Doveli smo te u svijet koji se brzo mijenja, pun promjena na koje ti ne možeš utjecati. Tvoji roditelji, bez obzira na bezgraničnu ljubav koju imamo prema tebi, samo su ljudi od krvi i mesa. Nesavršeni. Hvala ti Luka na ove 4 godine, na svakom tvom osmjehu i zagrljaju. Na svakom putu kad si se mazio sa mnom. Na svakom putu kad si me pitao da ti pričam priču ili ogovorim na pitanje.

Biti roditelj je najbolje zanimanje na svijetu, a svakom je roditelju njegovo dijete najvažnije jer od svoje djece učimo… Naučio si me puno toga. Kako da budem bolja osoba. Kako da još više poštujem sve ljude. Kako da se još više borim za svijet kojeg ti ostavljamo. I dalje ne mogu utjecati na nesavršenstvo drugih ljudi, ali želim ti reći da sam danas, zbog tebe, bolji nego što sam bio.

Naučio si me što znači boriti se za ono u što vjeruješ. Dao si mi snagu da pronađem i najmanji atom energije u sebi. Pokazao si mi kakav trebam biti da ti budem uzor i što trebam raditi da bi ti bio sretniji. Nekad smo zajedno bili zbunjeni i nismo znali što trebamo napraviti, ali zajedno smo naučili. I najvažnije – naučio si me kako izvući svoj maksimum i kako da ono vrijeme koje nam je tako bolno ograničeno – najbolje iskoristimo.

Četiri godine. Čini se kao puno, a tako je malo. Kako samo vrijeme brzo prolazi, da ga nekad želiš zgrabiti i nikad ne pustiti. Kao i tebe, i mene bole rastanci. Svaki put kad te puštam, svaki put kad odlazim. Učim se da je to život… Ne ide. Ali to JE život. Drukčiji. Život kojeg smo mi dobili. Život kakvog živimo i život u kojem je svaki trenutak važan. Najvažniji!

Volim te Luka. I nemoj nikad zaboraviti da sam uvijek tu, negdje blizu. Nekad ti sjedim na ramenu, nekad ti prstima prolazim kroz kosu, a nekad te samo gledam kako rasteš… Tu sam u svakom trenutku bez obzira koliko blizu ili daleko… Tu sam…

<3