Trebaju li tate prisustvovati porodu?

Pa naravno da trebaju, koje glupo pitanje! :) Ja sam prisustvovao porodu i prerezao sam pupčanu vrpcu. Osobno, to mi je jedno od ljepših uspomena koje imam. Čuti uživo njegov prvi plač, vidjeti ga uživo nakon što 9 mjeseci strepiš, svaki dan, hoće li sve biti u redu – neprocjenjivo.

Ok, ovaj članak baš i ne spada u kategoriju “tabu” ali bilo mi je fora izmisliti novu “opaku” kategoriju tako da… S druge strane, u posljednje vrijeme (zadnjih nekoliko godina) sve je više muškaraca koji se odlučuju biti uz svoje supruge/cure pa odluče prisustvovati porodu. Je li to problem?

Sjećam se iščekivanja kada će se Luka roditi, termin je kasnio nekoliko dana, a ja sam svaki od tih sedam dugih dana razmišljao – “danas možda?”. Teško vam mogu dočarati to iščekivanje, mi iz Pule, žena u bolnici u Rijeci, ja spavam po hotelima u Opatiji. Zapravo, najgore je bilo jednom kada sam dobio sobu gdje je signal za mobitel bio očajan – poludio sam.

Iz tog razdoblja zapravo se najviše sjećam nekih smiješnih situacija. Tako sam primjerice jedno jutro uhvatio “zeleni val” od Opatije do Rijeke – sve zeleni semafori. Ili, kada sam bio kod žene u posjeti, a već je počela imati trudove, oboje smo imali osjećaj da će brzo u rađaonicu. A poslije posjeta odem nešto pojesti, onako na brzinu – naručim tost i taman dok se tost pripremao dobio poziv da je porod krenuo. Curama u fast foodu nisam niti rekao gdje idem, samo sam pobjegao – da mi je bilo vidjeti njihovo iznenađenje kada nitko nije pojeo taj tost koji je ionako već bio plaćen :)).

Meni osobno, prisustvovanje porodu mog djeteta bilo je jedno predivno i nezaboravno iskustvo. Da, ima krvi. Da, može vam pozliti (meni nije). Da, može dugo trajati (kod nas je sve bilo gotovo za 20 minuta). Ali ajmo na trenutak pogledati koje su to prednosti.

5 “zašto” će vam biti žao ako ne prisustvujete porodu

  1. Nezaboravan trenutak – hej, ovo vam neću posebno objašnjavati. Prisustvovali ste rođenju svog sina/kćeri – bolje od toga jednostavno ne ide. Ako ste bili dovoljno hrabri, ako je porod prošao u redu i bili ste pri svjesti kada je vaše dijete prvi put zaplakalo, moguće je da ste i prerezali pupčanu vrpcu. To ne znači da ćete ju spremiti za uspomenu ;) ali to je ono što čine odrasli ljudi – bravo!
  2. Biti ćete podrška – nisam upoznao muškarca za kojeg mislim da bi bio spreman proći ono što prolaze žene tijekom poroda. Ima i onih kojima će pozliti pri samoj pomisli na tu vrstu (i pogotovo trajanje) bolova. Zar stvarno nećete biti tu za osobu koju volite?
  3. Pomažete koliko možete – ovo se nadovezuje na prethodni razlog. Za vrijeme poroda dobro je imati nekoga tko će biti tu da daje jednostavne i naizgled glupe savjete poput “diši duboko” ili “tiskaj”. Neću vam govoriti koliko je porod težak za žene, samo ću reći da trebate biti pametni i šutiti kada se to od vas traži odnosno pričati kada se to od vas očekuje. S vremena na vrijeme dodati ćete bocu vode ili razgovarati s medicinskom sestrom ili doktorom/doktoricom koja vodi porod, slušati njihove upute i razgovarati s boljom polovicom.
  4. Držite stvari pod kontrolom – ne znam i ne mogu tvrditi kako se žene osjećaju za vrijeme poroda. Ali ako vam kažu da bi željele da ste s njima – učinite to. No opet, ako planirate biti “drama queen”, plakati, ako se bojite pogleda na krv i ako vas boli kada nju boli – recite joj to na vrijeme i ostanite u čekaonici. Držanje stvari pod kontrolom znači i razgovor s doktorom, odgovaranje na pitanja doktora i općenito voditi računa da sve za vrijeme i odmah nakon poroda prolazi u najboljem redu. Ukoliko ste jedan od onih parova koji su planirali sačuvati matične stanice, a porod ne obavljate u rodilištu koje ujedo i sprema matične stanice, možda ćete morati sjesti u auto i odvesti matične stanice u za to predviđenu ustanovu. Imate li sve pod kontrolom?
  5. Brže prolazi vrijeme– možda je ovo glupi razlog, ali ima poroda koji mogu trajati satima. Zar nije bolje biti u središu događaja nego u čekaonici gristi nokte i nervozno iščekivati bilo kakvu vijest? S druge strane, i vašoj će boljoj polovici vjerojatno biti lakše kada pored sebe ima lice koje poznaje.

I evo dokaza (slike odmah nakon poroda gdje je sve prošlo u redu) da ovo što pričam nisu samo gluposti već da pričam iz vlastitog iskustva. :)

Što ako…

Vaša bolja polovica ne želi da prisustvujete porodu?

Probajte imati razumijevanja. Ako je vaša velika želja prisustvovati porodu (i to je moguće napraviti u rodilištu koje ste odabrali) mislim da je razgovor najbolji savjet.

Imate napadaje panike?

Ako imate napadaje panike ne želite prisustvovati porodu. :) Iako će vam svatko svoj doživljaj opisati na različiti način, nemojte se dati zastrašiti. No opet, ako imate napadaje panike i ne znate kako ćete reagirati u trenucima koji mogu biti, khm, preintenzivni za one slabijeg srca :) radije pričekajte u čekaonici.

Doktori procijene da nije preporučljivo prisustvovanje porodu?

Slušajte doktore. Bez obzira na to što ste potpisali papir koji kaže ste spremni prisustvovati porodu i što ste (možda) uplatili neki iznos za tu priliku, na kraju je na doktorima da odluče da li otac može biti u rađaonici ili ne. Razlozli mogu biti različiti: od toga da se ne držite najbolje do toga da je porod rizičan i ne žele nikoga pustiti u rađaonicu.

Stvari koje morate napraviti

  • Imajte dovoljno vode za sebe i ženu
  • Odradite tečaj (većinom je potrebno odraditi tečaj da biste mogli prisustvovati porodu)
  • Pripremite novac (neka rodilišta traže uplatu troškova za prisustvovanje porodu, što morate napraviti prije nego što dođete u rađaonicu)
  • Upoznajte se s “okolišem” – prošetajte se čekaonicom, pogledajte gdje se nalazi rađaonica – ne želite se izgubiti kada dođe taj trenutak
  • Imajte napunjen mobitel (ako vas hitno pozovu)
  • Pripremite brojeve telefona svojih bližnjih ;)

I to je to. Prisustvovanje porodu danas je lakše nego ikad prije. Poslušajte moj savjet – bolje vam je u rađaonici nego u čekaonici. A prava je nagrada kada se malac rodi, vidjeti njegov prvi plač, držati ga u prvom zagrljaju. To su stvari koje vam ostaju u sjećanju za cijeli život. Sretno!


Naslovna fotografija: Flickr

7 misli o “Trebaju li tate prisustvovati porodu?”

  1. Budimo realni, tate su na porodu samo kao podrška. Mame su te koje moraju sve to proći i nekako mi je drago da nam se pruža prilika da im pomognemo (a ako ništa drugo, barem ne odmognemo:)). Šteta je da je kod vas tako teško prisustvovati porodu. U Hrvatskoj je situacija dosta dobra po tom pitanju, mislim da u većini rodilišta dopuštaju prisustvo tate na porodu, ako je to moguće (recimo, kod carskih rezova nije moguće).

    No opet, od grada do grada ima razlike. U Puli je moguće besplatno prisustvovati porodu, ali je potrebno proći tečaj (tečaj je za trudnice, ali 1 sat je obavezan i za tate… no pravi dečki poslušaju sve, naravno). U Rijeci, gdje smo mi bili u rodilištu, mislim da ne moraju proći tečaj ali se prisustvo naplaćuje (no, nisam 100% siguran, možda netko iz Rijeke napiše točnije. Ipak je to bilo prije 2 godine)…

  2. Emanule, nesto gledam, realno gledano nije potreban ni tecaj. Moze cojvek kod kuce pogeldati na youtube porode. Ako se ne plasi nema problema. I drago mi je da se kod vas makar ne naplacuje. Prije poroda ja nisam ni razmisljala o tome i bilo mi je cudno sto u Americi imaju tu praksu. A onda kako se porod priblizio i kada zena ode u bolovima u bolnicu zaista prisustvo muza ili nekoga bliskog pomaze da se zena lakse osjeca. Nekako se ima vise sigurnosti i hrabrosti. Nekako znas nisi sam. Naravno i epidural pomaze. I kad se dijete rodi i jeste dobro da je muz tu da on presjece pupcanu vrpcu ili da mu se nakon sto urade preglede bebe da mu se da u ruke isto kao i majci.

  3. Ima smisla, i te kako ima. Gledajući i na stanje našeg zdravstva i osoblje se drugačije ponaša kada je suprug pored žene. Žene su obično bespomoćne ležeći na tom stolu, a babice šeću naokolo od sobe do sobe, pa se nekada i malo “izgube”. Žena koja leži u bolovima definitivno treba podršku. U našem slučaju trajalo je dugo, 25 sati od prijema, ja sam bio nekih 5-6 sati prisutan jer su me “zaboravili” pozvati na vrijeme. Spavao sam ispred pulskog rodilišta u autu. Tada, prije 12 godina, žena nije smjela ništa piti tijekom poroda pa je puno značilo i natopiti gazu vodom i smočiti usnice, pričati s njom, podržavati ritam disanja i tiskanja. Imam prijatelja koji su bili prisutni kod poroda i jednog koji je svoju ženu sam porodio doma. Supruga mu je napisala i knjigu o tome.

    Što se tiče dojmova, najteže je bilo sve te sate provesti na nogama. Krv i te “strašne” stvari uopće nisu tako strašne. Jednostavno znaš da neće roda zakucati na prozor rađaonice i ispostaviti račun za dostavu već je tu zbivanje novog života, djeteta koje ćeš uskoro držati u rukama, poželjeti mu dobrodošlicu. Dijete je tolike mjesece bilo u zaštiti majčine utrobe i traumatični izlazak na jako svjetlo rađaonice, hladnoća prvog pranja, prebacivanje po rukama i zamatanje, mjerenje i vaganje… Teško je to uopće shvatiti. Ja sam svoju držao pola sata i pričao joj, plakao i nježno joj pjevao. Zanimljivo kako je bila mirna i izgledala spokojno onako zamotana. Neprocjenjivo.

    1. Saša, odlična priča. Prije nego što se Luka rodio, razgovarao sam s prijateljima. Zapravo, vjerojatno je točno “da se okružiš ljudima koji slično razmišljaju” – većina mojih prijatelja (pa čak i poslovnih partnera, kada sam pričao s njima:)) je bila ili je planirala prisustvovati porodu. Vjerojatno je najveći problem i nestrpljenje, čekati da se beba rodi. U tvom slučaju je to bilo stvarno dugo, svaka čast i tebi i supruzi, vjerujem da nije bilo jednostavno.

      A što se tiče prvog držanja bebe. Što reći, kako to opisati nekome tko to nije doživio. Jednostavno neprocjenjivo. :)

  4. Majka sam bebe od 4 mjeseca. Zivimo u malom gradu, moj muz je profesor, tako da mu radno vrijeme dopusta vise vremena biti s nama. Kako se nas sin rodio s pocetkom kraja skolske godine, moj muz, njegov otac imao je priliku biti s nama 24/7. Obzirom da sam rodila carskim rezom, nije mogao biti na porodu no cekao je ispred drscuci…

    Procitala sam postove i sada sam uvjerena da na svijetu postoji barem jos jedan :-) otac poput oca moga sina. Vase dijete, unatoc tome sto ste razvedeni, ima svu ljubav i svo vrijeme koje mu je potrebno. Vjerujem, ma gotovo sam sigurna da ce izrasti u stabilnog, prekrasnog covjeka. Zelim vam sve najljepse!

Odgovori na Saša Otkaži odgovor