Danas sam na Facebooku dobio notifikaciju o nečemu što se dogodilo prije godinu dana. Luka i ja smo putovali iz Zagreba kod naših prijatelja u Mostar i zaustavili smo se nakratko u Jajcu – kako bi se odmorili, malo prošetali i poigrali u parku. Bilo je to naše prvo (veliko) zajedničko putovanje. Luka – 18 mjeseci, i njegov tata, 30 godina stariji, zajedno otkrivaju što je važno u životu.
Arhiva oznaka: sretni trenuci
Kratka putovanja – svako putovanje prilika je za novu avanturu
Ono čega se najviše sjećam iz vremena kada sam bio klinac je kada smo brat i ja s roditeljima odlazili vani u prirodu. Naravno da se ne sjećam baš svakog izleta i to nije niti važno, ali onaj osjećaj koji ostane vama kao djetetu i taj isti osjećaj koji će ostati vašoj djeci – ono je što je važno.
I tu ne mislim na standardne “odlaske u park”. Naravno da se i to računa i da su odlasci u park važni, ali ono što smatram još važnijim je usaditi u našu djecu osjećaj avanture.
Nastavi čitati Kratka putovanja – svako putovanje prilika je za novu avanturu
Za mene je sreća…
Znate onaj osjećaj kada ste svjesni da biste nešto trebali napraviti, a svejedno pronađete tisuće razloga da to ne napravite? Eto, tako je meni bilo s ovim člankom kojeg sam krenuo pisati negdje u siječnju nakon što sam ostavio Luku u Puli (bili smo zajedno u Zagrebu), a završavam ga večeras. Dok budete čitali ovo moje malo pisano dijelo, uzmite u obzir da sam ga pisao u razdoblju od gotovo mjesec dana.
U svakom slučaju, trebalo mi je malo vremena nakon posljednjeg članka pa sam ga uzeo da provedem blagdane sa Lukom. Poslije našeg zajedničkog ljetnog godišnjeg odmora, ovo je bila prilika da opet provedemo malo više vremena zajedno, sami u Zagrebu. Veselio sam se tome jer sam imao spreman bor kojemu je nedostajalo nekoliko kuglica koje će Luka staviti na njega. Kako je to izgledalo? Pa, ako tražite toplu ljudsku božićnu priču – čitajte dalje ;).
Najvažnija stvar koju sam naučio od svog djeteta
Luka se jutros probudio u 6:30. Mamuran, kakav sam obično tako rano ujutro, shvaćam da je on ostao na ljetnom računanju vremena – blago njemu. Današnji dan smo proveli u Zagrebu, puno se toga događalo ali možda najvažnije od svega jest da smo proveli jedan predivan dan zajedno i da je on zaspao, evo već u 19:20.
Navelo me to i na razmišljanje, kakav je moj i Lukin odnos. Radim li sve što mi stoji u “opisu tate” na pravi način. Znate već, i sami ste si puno puta (siguran sam) postavili to pitanje. No, dijete koje zaspi s velikim osmjehom na licu pritom vičući “i-a, i-a” i oponašajući magarca (trenutno je u fazi oponašanja životinja), dokaz je da je ono što radim (i ono što inače vi radite) prava stvar. Nastavi čitati Najvažnija stvar koju sam naučio od svog djeteta
Dvije priče
Putujem. To najčešće znači da sam u Puli i da sam s Lukom. U posljednjih godinu dana mnogo se toga promijenilo. Što zbog razvoda, što zbog poslovnih obaveza s njim sam bio puno manje nego što bih bio (i želio) da situacija nije takva kakva jest. Na sreću, zbog prirode svog posla gdje sam sâm sebi šef, mogu si dopustiti luksuz da određujem svoje radno vrijeme i mjesto rada. I zato u ovom tekstu neću pisati o temi koju sam zamislio. Planovi, uostalom, i postoje da se mijenjaju, zar ne? Nastavi čitati Dvije priče