Arhiva oznaka: pristup

Pazi da ne padneš!

Koliko su često roditelji kočnica uspjeha i slobode vlastite djece? Svjesno ili ne, grade granice zbog vlastite brige, a ujedno i pretjerane brige za njihovu dobrobit. S druge strane, granica znači i olakšavanje odgoja djece jer, dijete koje se nalazi unutar sigurne zone, neće ići istražiti što se nalazi u zabranjenoj zoni. Ili hoće?

Nastavi čitati Pazi da ne padneš!

Ne želim otići od tebe…

Ne želim otići od tebe – rekao mi je Luka preksinoć, dok smo se grlili prije spavanja, znajući da će se sutra vratiti u Pulu. Srce mi se slomilo jer niti ja ne želim da ode od mene, ali s druge strane znam da dajem sve od sebe i da je Luka sretan. A sretan je i zato što uz tatu ima i mamu koja ga jako voli.

Nastavi čitati Ne želim otići od tebe…

Mali koraci za nas, a veliki za našu djecu

Nisam pisao neko vrijeme, ne zato što nisam imao što za napisati već jednostavno zato što se toliko toga događalo privatno i poslovno, da su neke druge stvari prevladale. Ovaj sam članak, zapravo, napisao još početkom kolovoza ali je eto, tek danas spreman za objavu.

No, vratimo se malo na početak kolovoza kada sam došao u Pulu nakon što Luku nisam vidio dugo, predugo. Sigurno su prošla tri tjedna od kada smo se posljednji put zagrlili, a ono što najviše boli kada ne živite sa svojim djetetom (osim samog rastanaka), je osjećaj kada navečer legnete u krevet i kroz glavu vam prođe osjećaj kako to izgleda kada vas vaš sin grli prije spavanja. Ali što je tu je. Trudim se da čašu vidim kao polu punu i idem dalje. Nastavi čitati Mali koraci za nas, a veliki za našu djecu

Naše zajedničko putovanje (ili kako preživjeti put s djetetom od 20 mjeseci s osmijehom na licu)

Danas sam na Facebooku dobio notifikaciju o nečemu što se dogodilo prije godinu dana. Luka i ja smo putovali iz Zagreba kod naših prijatelja u Mostar i zaustavili smo se nakratko u Jajcu – kako bi se odmorili, malo prošetali i poigrali u parku. Bilo je to naše prvo (veliko) zajedničko putovanje. Luka – 18 mjeseci, i njegov tata, 30 godina stariji, zajedno otkrivaju što je važno u životu.

Nastavi čitati Naše zajedničko putovanje (ili kako preživjeti put s djetetom od 20 mjeseci s osmijehom na licu)

Kratka putovanja – svako putovanje prilika je za novu avanturu

Ono čega se najviše sjećam iz vremena kada sam bio klinac je kada smo brat i ja s roditeljima odlazili vani u prirodu. Naravno da se ne sjećam baš svakog izleta i to nije niti važno, ali onaj osjećaj koji ostane vama kao djetetu i taj isti osjećaj koji će ostati vašoj djeci – ono je što je važno.

I tu ne mislim na standardne “odlaske u park”. Naravno da se i to računa i da su odlasci u park važni, ali ono što smatram još važnijim je usaditi u našu djecu osjećaj avanture.

Nastavi čitati Kratka putovanja – svako putovanje prilika je za novu avanturu

Roditelji, dišite duboko – i ne dajte da vas ove stvari izbace iz takta

U utorak smo bili na sistematskom pregledu. Kod pedijatrice je ovaj put bilo bolje nego prošli. Nije bilo niti cijepljenja, niti straha. Luka je bio vesel, pjevao je i pričao sve u šesnaest. To je ok jer je sve prošlo u redu. Kilažom smo točno prosječni, a visinom smo nešto viši od prosjeka.

Svakom je roditelju to znak za slavlje. Njegova bebica napreduje, raste i igra se, vesela je i bezbrižna – baš kako bi djeca i trebala biti. To i nas roditelje čini da budemo u svojevrsnom balonu sapunice, nesvjesni svega što se događa oko nas i naše djece. I to je isto u redu. Biti roditelj je zaista jedna od najljepših stvari koja mi se dogodila i biram da budem takav u Lukinoj blizini. Malo zanesen, ošamućen srećom, veseo kada je Luka veseo. Nastavi čitati Roditelji, dišite duboko – i ne dajte da vas ove stvari izbace iz takta

Povlačenje granica i strahovi roditelja – kako djeci ostaviti dovoljno slobode bez straha od infarkta za roditelja?

Svi smo mi različiti i svatko od nas različito pristupa odgoju djece. Većinu toga primjenjujemo zahvaljujući onome što smo naučili još kada smo sami bili djeca. Naši su se roditelji, opet, prema nama ponašali onako kako su se njihovi ponašali prema njima. Roditeljstvo je zapravo jedan začarani krug u kojem se izmjenjuju iskustva starijih, s promjenama koje nam donosi današnji način života. Jer to je roditeljstvo – primjenjuješ što naučiš i “ubaciš” još nekoliko svojih stvari. I kako onda u svemu tome postaviti granice našoj djeci? Odnosno, još bolje pitanje – kako im ne postaviti granice kako bi mogli biti spretniji, sretniji, a da mi kao roditelji ne posjedimo od prevelike brige? I koje su to granice koje trebamo postaviti? Nastavi čitati Povlačenje granica i strahovi roditelja – kako djeci ostaviti dovoljno slobode bez straha od infarkta za roditelja?

Tamo gdje je sve po mom – ili kako da budemo inspiracija našoj djeci

Sjećate se kada smo mi bili klinci. Većina vaših prijatelja je imala želje što će postati kada odrastu. Tako su dečki htjeli postati piloti, poneki je možda htio postati astronaut a neki i nogometaši. Cure su htjele biti balerine, imali smo nekoliko želja za doktorice i najčešće (koliko se sjećam) htjele su biti učiteljice.

Ne sjećam se više točno kako je nekada bilo, ali baš mi danas prolazi kroz glavu što će željeti naša djeca. Ili još bolje – na koji ih način mi (roditelji) inspiriramo da žele više, da razmišljaju o boljoj budućnosti, a ne ovoj sumornoj kakva nas danas okružuje. Što mi roditelji činimo da našoj djeci omogućimo da maštaju o lijepoj budućnosti o kakvoj smo i sami maštali?

Nastavi čitati Tamo gdje je sve po mom – ili kako da budemo inspiracija našoj djeci

Mame su s Venere, tate su s Marsa – dio drugi: Vi ste najbolji roditelji, prestanite biti taoci uloga koje vam nameću drugi

Nakon prvog članka u seriji “Mame su s Venere, tate su s Marsa” gdje sam pisao o razlikama u pristupu, dobio sam zanimljiv komentar jednog čitatelja koji kaže (da parafraziram) kako se ne slaže sa mnom jer smatra da sam uloge podijelio tradicijski umjesto da kažem da su mama i tata jednaki.

Mislio sam da to ne moram posebno naglašavati, ali opet – i ovaj blog je relativno novo iskustvo za mene, pogotovo jer sam inače pisao o tehničkim i stručnim temama. Kada govorimo o ljudima, vezi, emocijama koje su sastavni dio svakoga od nas – objašnjenja nikad dovoljno. Nastavi čitati Mame su s Venere, tate su s Marsa – dio drugi: Vi ste najbolji roditelji, prestanite biti taoci uloga koje vam nameću drugi