Koliko su tate i mame zapravo slični? Jer ipak, žele iste stvari iako su u suštini različiti kao dan i noć. I nije to ništa strašno, zapravo je različitost ono što nas drži na okupu. Uostalom, zapitajte se biste li htjeli biti u vezi s osobom koja je jednaka – vama?
Različiti, iako želimo iste stvari
Nedavno sam na društvenim mrežama vidio sliku oca kako baca dijete u zrak i posljedično, perspektive koju ta situacija ostavlja u očima jednog neovisnog promatrača i – mame. Mame, one su te kojih se (ipak) najviše bojimo, strah su i trepet, “problematične” ako (i kada) napravimo nešto krivo. Međutim, mame mogu biti i najnježnije rame u teškim trenucima. Netko tko će vas zagrliti i reći da će sve biti u redu, reći da ne brinete, saslušati vas kada je potrebno i utješiti vas.
S druge strane, tate se doživljava kao na toj slici. Kada bacaju dijete u zrak to je najčešće “previsoko” i/ili “preopasno”. No i tate (kao uostalom i mame) naprijed tjera briga za dijete, a to nikako nemojte to zaboraviti. Samo, u opisu tatinog posla je da moraju prema djeci biti pustolovni, čitati i pričati im priče, ponekad ih uplašiti, često nasmijati i raditi svakakve gluposti. Zapravo, tate su najčešće samo “velika djeca”, zar ne?
Razlika u pristupu
Zbog čega dolazi do te razlike u pristupu i čiji je pristup bolji? Odgovor na to pitanje nije lagan, pa ću ga probati dati iz svoje perspektive. Činjenica jest da su majke najčešće puno više s djecom nego tate. Kada se dijete rodi, u pravilu mama ostaje doma s njim (porodiljni dopust), a tata se vraća na posao. Nije da (mi tate) to želimo, ali rijetko tko dobije na lotu ili se rodi besramno bogat – toliko da do kraja života ne mora ništa raditi.
I što onda preostaje tati? Kako se izboriti za dječju ljubav? Naravno, tata mora biti drukčiji. Ako to znači bacanje klinaca metar u zrak, onda ćemo ih bacati metar u zrak. Ako se maleni jako smije (a Luka uživa u bacanju i ljuljanju, kada krenemo nikako da se umori), onda nećemo prestati dok nam ruke ne otpadnu. Isto tako, novopečeni tate, spremite se na nošenje djece na nogama, rukama. Djeca se za vas “zakače” kao da ste veliki plišani medvjed. To je jednostavno u opisu tatinog posla. To je način kako da se izborimo za “dio slatkog kolača”. Možda vam se čini da su tate “više cool”, ali mame – ne brinite. Jer, mamu nitko ne može zamijeniti, a tate to niti ne pokušavaju.
No, želimo vam pomoći da se malo odmorite, možda pročitate neku dobru knjigu ili si priuštite onu kupku koju ste sanjali (i o kojoj pričate posljednja 2 tjedna;)). Zato ćemo kada smo s djetetom biti malo popustljivi nego vi. Dijete će možda pasti, malo se ogrebati, ali na kraju krajeva – pa svi smo bili djeca. Sjećate se onih vaših padova? A kada se vratimo kući biti ćemo taman toliko umorni da slatko zaspimo. Danas nam ti možeš čitati priču prije spavanja.
Dakle, čiji je pristup bolji?
Nema boljeg pristupa. Roditelji svoju djecu jednako vole. Bez želje da sada ulazim u granične slučajeve (kojih sigurno ima), možemo se složiti da sve što radimo, radimo zbog naše djece. Usput se naravno ludo zabavljamo. Možda se tate malo više zabavljaju od mama, ali mame su temelj, a tate su prozori. Bez temelja ne možete izgraditi kuću, a prozori služe da spriječite propuh ;) – i da vam ne bude hladno.
Mame i tate. Možda se u nekim stvarima ne slažu, ali barem su u odgoju djece na istoj valnoj duljini.
A kakvo je vaše iskustvo s tatama? Kako su vas zabavljali? Podijelite anegdote :)
Naslovna fotografija: Flickr
Prvo, pohvalno je da netko piše iz perspektive tate, ali ne mogu se složiti s ovim što si napisao te imam potrebu dati svoj regres, najprije kao roditelj.
Već sam 3 godine, zbog prekida odnosa s bivšom partnericom s kojom imam sina, jako puno aktivan u sferi psihologije roditeljstva preko raznih kanala (udruge, CZSS, psiholozi, individualni razgovori) i to baš u ovoj temi. Koja je uloga tate a koja je uloga mame. Zapravo “stara” razmišljanja su takva da razlike postoje. Naravno, ne uzimamo u obzir fizičke razlike u prvom periodu, pričamo isključivo o psihološkom segmentu koji dijete formira kao osobu. A taj odnos traje od prvog dana pa do zadnjeg.
Kod nas, tradicija i indoktrinacija od malih nogu uči svih da uloge trebaju biti spolno podjeljene. Kako u roditeljstvu, tako i u partnerskom odnosu. Zapravo jako slično ovom postu koji si napisao. To se pokazalo krivim iz više razloga i takvo prenošenje informacija s koljena na koljeno stvara jedan zatvoreni krug pat pozicije odgoja obzirom da su vremena poprilično drugačija nego prije.
Neopisivo je krivo svrstati tatu u “zabavljača” a mamu u “temelj”. Postoje razne studije koje pokazuju da aktivno sudjelovanje oba spola roditelja od prvog dana imaju daleko više pozitivnog ishoda nego da je jedan roditelj primaran a drugi pasivniji. Bez obzira na spol roditelja. Kako u ponašanju prema klincima, tako i u podjeli kućanskih aktivnosti i obveza, samo iz razloga što uče od nas. Raznovrsnost pristupa istim stvarima oba roditelja u klincima razvija daleko veći broj sinapsi, shodno tome i inteligenciju te u finalu pshihofizičke sposobnosti.
Tema je jako široka, postoji jako puno dobrih knjiga i istraživanja koja bi svaki roditelj trebao pročitati. Ali IMO, ono što je mene najviše ohrabrilo da budem čvrst u svojim stavovima je upravo dokaz prakse takvog odgoja, ne samo u mom slučaju već jako puno ostalih.
Sretno tata u svim budućim epohama roditeljstva!
Deane, hvala ti na komentaru. Slažem se s tobom, no ovo je tek prvi u seriji od nekoliko postova upravo o miskoncepcijama koje u današnjem društvu ima odnos mame i tate. U jednu ruku, ovaj post dotiče samo jedan dio života, možda nekoliko sati dnevno, kada je tatina uloga da mami olakša, barem prvih godinu dana. Naravno, ovo je preširoka tema, a kako sam i sam razvedeni roditelj znam točno o čemu pričaš i probati ću se o tome raspisati u nekom od sljedećih članaka. Također, imaš li nekih dobrih linkova slobodno podijeli s nama.
Meni se sviđa način na koji pišeš i rado čitam tvoje tekstove, sve ostalo je toliko komplicirano da mi se ne da o tome pisati ovom prilikom! Sretno tata!
Hvala Aida.